"DRUŠTVO ĆE NAPREDOVATI KADA STARI BUDU SADILI DRVEĆE U ČIJEM HLADU ZNAJU DA NIKAD NEĆE SJEDITI"

Viribus Unitis

Kraj Prvog svjetskog rata donio je pad carstava, rađanje novih država i priče koje su ostale zauvijek uklesane u povijest. Jedna od najdramatičnijih, a ujedno i najtragičnijih epizoda s Jadrana odigrala se u pulskoj luci 1. studenog 1918. godine. To je priča o ponosu austrougarske mornarice, bojnom brodu Viribus Unitis, i njegovom posljednjem zapovjedniku, Janku Vukoviću-Podkapelskom.

Ime Viribus Unitis na latinskom znači "Zajedničkim snagama" (što je bio osobni moto cara Franje Josipa I.). Bio je to prvi austrougarski bojni brod tipa dreadnought, tehnološko čudo svog vremena i simbol moći na moru.

Porinut: 1911. godine u Trstu.
Karakteristike: Bio je naoružan s 12 teških topova kalibra 305 mm smještenih u četiri trocijevne kule, što mu je davalo zastrašujuću vatrenu moć.
Zanimljivost: Upravo je ovaj brod 1914. godine prevezao tijela ubijenog nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije iz Sarajeva (odnosno ušća Neretve) prema Trstu.

Tijekom rata brod je većinom boravio na sigurnom vezu u Puli, kao "flota u postojanju", čuvajući Jadran od savezničkih upada.

Dramatična primopredaja i podizanje nove zastave

Krajem listopada 1918. godine, Austro-Ugarska Monarhija se raspadala. Kako bi spriječio da flota padne u ruke Talijanima, car Karlo I. donosi odluku da se cjelokupna ratna mornarica preda novoosnovanoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS).

Dana 31. listopada 1918., u pulskoj luci održana je svečanost. Carska zastava je spuštena, a uz intoniranje "Lijepe naše", na jarbol Viribus Unitisa podignuta je hrvatska trobojnica.

Zapovjednikom cijele bivše austrougarske flote i ujedno zapovjednikom admiralskog broda imenovan je Janko Vuković-Podkapelski. Ovaj iskusni i cijenjeni časnik iz hrvatske plemićke obitelji istog je dana promaknut u čin kontraadmirala. Flota je bila spašena, a rat je za hrvatske mornare napokon bio gotov. Barem su tako mislili.

Kobna noć

Ono što mornari na brodu nisu znali jest da su Talijani, ne znajući za primopredaju flote (ili ignorirajući tu informaciju), već pokrenuli tajnu diverzantsku akciju.

U noći s 31. listopada na 1. studenog, dva talijanska pomorska časnika, Raffaele Rossetti i Raffaele Paolucci, uspjela su prodrijeti u strogo čuvanu pulsku luku. Koristili su Mignattu (pijavicu) – rano torpedo kojim su sami upravljali jašući na njemu kroz hladnu vodu.

Postavljanje mine: U ranim jutarnjim satima došli su do Viribus Unitisa i na njegov trup postavili eksplozivna punjenja s tempirnim mehanizmom.
Zarobljavanje: Talijanski diverzanti su primijećeni i zarobljeni. Izvučeni su na palubu broda gdje su s užasom shvatili da brod više nije pod austrougarskom zastavom, već pripada neutralnoj Državi SHS.
Upozorenje: Priznali su što su učinili i upozorili posadu da će brod uskoro eksplodirati.

Herojstvo

Admiral Vuković-Podkapelski odmah je naredio evakuaciju posade i prebacio talijanske diverzante na sigurno. Budući da mina nije eksplodirala u predviđeno vrijeme, neki su pomislili da je riječ o lažnoj uzbuni i počeli se vraćati na brod.

No, u 6:44 ujutro, odjeknula je stravična eksplozija. Voda je velikom brzinom počela prodirati u trup ogromnog dreadnoughta.

Kao pravi pomorski časnik starog kova, admiral Janko Vuković-Podkapelski odbio je napustiti svoj brod dok i posljednji mornar ne bude na sigurnom. Prema svjedočanstvima, stajao je na palubi u stavu mirno, mirno čekajući sudbinu, dok se ponosna lađa prevrtala i tonula.

Brod je potonuo u svega petnaestak minuta, povukavši sa sobom na dno između 300 i 400 mornara, mahom Hrvata i pripadnika drugih južnoslavenskih naroda, te svog prvog i jedinog hrvatskog zapovjednika.

Apsurd i tragedija ovog događaja leže u tome što su mornari poginuli u miru, na brodu vlastite države, od strane neprijatelja koji to više nije bio.

Danas, pramčano sidro Viribus Unitisa stoji u Rimu ispred zgrade talijanskog Ministarstva mornarice kao spomenik njihovoj akciji, dok na Mornaričkom groblju u Puli spomen-ploče i križevi čuvaju sjećanje na stotine nedužnih mornara i herojskog admirala Janka Vukovića-Podkapelskog – čovjeka koji je ostao vjeran pomorskoj časti do posljednjeg daha.

Page updated

Report abuse